“Zaista, ja ti govorim a ti me ne čuješ: Atman je šutnja.”

Shankara Bhashya o Brahma sutri, III. 2.17.
.

Greta u Padmasani, fotografirala: Ivana Đorđević

U svojoj antologiji indijskih književnosti “Hiljadu lotosa” iz 1973., Vesna Krmpotić predivno piše: “Atman odgovara pojmu transcedentalnog ega u čovjeku; najsrodniji naš pojam mu je “duša”, iako je neodređen i polivalentnog značenja. Možda bi se mogao prevesti i kao “jastvo”, ili kao samosvojni dio koji je istovjetan sa sveopćim i apsolutnim bitkom (brahmanom). Ne treba ga brkati s egom kao individualnom sviješću; atman je nad-ego, nerazrješivo vezan sa svjetskim egom. Formula da je atman i brahman jedno, ključna je formula vedantinskog panteizma.“

Iako su jogijski koncepti (poput Atmana i Brahmana) korisni za lakše razumijevanje prirode Stvarnosti na putu Yoge, nisu uvijek nužni za iskustvenu Samospoznaju, koja se nalazi iznad svih koncepata i ideologija. Međutim, pravi je luksuz i užitak čitati na vlastitom materinjem jeziku dobar prijevod tekstova koji predivno opisuju iskustvo Yoge u svim njenim stazama. Zato ću s Vama u sljedećim objavama nastaviti dijeliti isječke iz prije spomenute knjige, prepune bisera indijske književnosti. Hvala književnici i prevoditeljici, Vesni Krmpotić (1932. – 2018.) na ovakvom doprinosu.

Atman je manji od zrna riže, od zrna ječma,

manji od zrna gorušćina,

od makova zrna, da, manji od jezgre makova zrna.

Taj isti atman u lotosu mog srca,

veći je od zemlje, veći od nebesa,

da, veći od svih svjetova.

Chandogya Upanishad, prijevod Vesna Krmpotić (1973.)