Meditacija

Uvod u meditaciju

U ljudskoj je prirodi priželjkivati iskustvo mira i istinske sreće. Um je po svojoj prirodi nemiran, u konstatnoj aktivnosti i potrazi za srećom u “vanjskim”, objektivnim iskustvima. Zbog toga nas često tjera da tražimo sreću i mir – u odnosima, hrani, karijeri, fizičkoj aktivnosti, stanjima svijesti i sl. Sve te aktivnosti jesu predivan dio ljudskog iskustva, kao i ego koji nam može biti koristan za svakodnevno funkcioniranje. Međutim, problem nastaje kada se poistovjetimo ili “izgubimo” u objektivnim iskustvima, te zamijenimo ograničenje uma (ili ega) za jedinu stvarnost. Zbog uvjerenja da je stvarnost uvjetovana objektivnim iskustvima, možemo dobiti dojam da smo zatočeni u određenim stanjima svijesti, poput “negativnih” misli i emocija, visokoj razini stresa, anksioznosti, depresije, a vrlo često i iscrpnim odnosima s ljudima oko sebe. Sve to prividno onemogućava iskustvo istinske sreće i mira – koje je sveprisutno, ali skriveno iza umnih obrazaca s kojima smo se poistovjetili.

Yoga je umirivanje obrtaja svijesti.

Čista svjesnost tada može prebivati u svojoj prirodi.

U suprotnom, svijest sebe shvaća kao obrtaje svijesti.

PYS 1.1 – 1.4.

Često kroz izazovna ili bolna životna iskustva shvatimo da se istinska sreća i mir ne nalaze u objektivnim iskustvima koja su po svojoj prirodi nestabilna i u konstatnoj promjeni. Tada možemo osjetiti snažan unutarnji poziv za istraživanjem naše suštinske prirode putem dubokog promišljanja, kontemplacije ili meditacije. Povodi za meditiranjem mogu biti razni, poput potrebe za emocionalnom stabilnošću, mentalnim mirom, ili dobivanja odgovara na dublja iskonska životna pitanja koja se javljaju negdje duboko u nama.

Meditacija i znanost

Svi smo iskusili povezanost tijela i uma. Ukoliko krenemo istraživati posljedice meditacije na naše fizičko tijelo i zdravlje s aspekta znanosti, otkrit ćemo da blagotvorno djeluje na naš živčani i endokrini sustav – dva glavna regulatorna sustava u tijelu.

Danas su dostupna mnogobrojna znanstvena istraživanja i knjige raznih autora koje dokazuju dobrobiti raznih vrsta meditacija. Dokazano je da čak i kratka dnevna meditacija u neiskusnih praktikanata poboljšava pažnju, pamćenje i raspoloženje; ali ponajviše nošenje sa stresom, anksioznosti i depresijom.

Utjecaj meditacije na psihičko i fizičko zdravlje

Osovina hipotalamusa, hipofize i nadbubrežnih žlijezda glavna je komponenta endokrinog sustava koja kontrolira našu reakciju na stres te regulira mnoge tjelesne procese poput probave, imuniteta, raspoloženja i emocija te skladištenja i potrošnje energije. Ovaj je kompleks usko povezan s krugom moždanih regija uključujući amigdalu (glavni centar za obradu emocija u mozgu), hipokampus (centar za dugoročno i prostorno pamćenje) i prefrontalni korteks (dio mozga zaduženog za samosvijest, donošenje odluka, učenje i pamćenje te izražavanje osobnosti). Ukoliko su dobro regulirani, ovi djelovi mozga nam pomažu da manje reagiramo na stresore i da se lakše oporavimo od stresa kada ga doživimo. Istraživanja pokazuju da meditacija povoljno utječe na ovaj krug kompleksnih procesa, omogućavajući nam da se lakše nosimo sa životnim izazovima. Također, dokazano je da kao odgovor na meditaciju prirodno mogu rasti razine dopamina (neurotransmitera zadovoljstva), serotonina (neurotransmitera sreće) i GABA (neurotransmitera smirenosti). (Pročitajte primjer jednog od istraživanja).

Kako mozak ulazi u stanje meditacije?

S aspketa znanosti, mozak “ulazi” u meditativno stanje usporavanjem moždanih valova – iz beta – u alfa – pa u theta moždane valove. Usporavanjem moždanih valova se privremeno smanjuje aktivnost neokorteksa, sjedišta svjesnog, analitičkog uma te se dolazi u kontakt s autonomnim živčanim sustavom. Riječ je o operativnom sustavu tijela od kojeg su nam u ovom konteksu važne njegove dvije sastavnice: simpatikus (aktivan u stresnim situacijama) i parasimpatikus (aktivan za vrijeme odmora i oporavka).

Neokorteks je uvijek zauzet razmišljanjem i analizama. U fazi beta moždanih valova, naša je pozornost usmjerena na vanjski svijet, čineći nas svjesnima da smo tijelo lokalizirano u prostoru i vremenu. Međutim, kod moždanih valova visoke bete, tijelo uključuje alarm i mi sužavamo fokus na ono što percipiramo kao prijetnju u našoj stvarnosti.

Kada zatvorimo oči i isključimo dolazne senzorne informacije u meditaciji, naši moždani valovi počinju se kretati iz beta u alfa – stanje mirovanja tijela. Pomičemo svoju pozornost s uskog fokusa predmeta ili ljudi u našem vanjskom svijetu, na otvaranje i širenje fokusa prema unutra. Taj čin automatski utišava razmišljanje i analiziranje našeg mozga. Sva se naša pažnja polako usmjerava na unutarnji svijet, tijelo je u miru, a um je manje analitičan, ali budan.

Ako se smanji aktivnost neokorteksa, energija se počinje kretati u limbički ili srednji mozak, koji je sjedište autonomnog živčanog sustava, također poznatog kao podsvjesni um. Podsvijest je operativni sustav tijela. Kontrolira rad srca, probavu, razinu šećera u krvi, tjelesnu temperaturu, lučenje hormona i još mnogo toga. Dakle, ako možemo svjesno aktivirati autonomni živčani sustav, ne samo da možemo umiriti um već možemo i utjecati na način na koji naše tijelo fiziološki funkcionira.

Kada se to dogodi, formirana slika našeg identiteta u neokorteksu se privremeno “gasi”. To znači da privremeno zaboravljamo na svoju osobnost kreiranu kroz društvena uvjetovanja i našu prošlost, a koja se poistovjećivala s ljudima i predmetima u našem vanjskom okruženju. Sada smo spustili svijest u dublji sloj moždanih valova koji se nazivaju theta moždani valovi – a povezujemo ih s raznim dobrobitima poput osjećaja opuštenosti i zadovoljstva, intuicije, kreativnosti te općenitog mentalnog blagostanja.

Vrste meditacije

Puno je definicija i načina shvaćanja meditacije. Razne duhovne prakse i tradicije nude razne tehnike čiji je cilj dovesti tijelo i um u stanje pogodno za meditaciju. Vrste meditacije koje će nam odgovarati ovisit će o našem mentalnom tipu i trenutnim životnim okolnostima.

Zbog praktičnih razloga i što jednostavnijeg objašnjenja, u ovom kontekstu podijelit ćemo meditaciju u 2 vrste:

  1. Meditacija s objektom pažnje
  2. Meditacija bez objekta pažnje

Meditacija s objektom pažnje

Obzirom da je um po svojoj prirodi u većini slučajeva nemiran, u konstantnoj aktivnosti i traganju za nečime, česte su meditacije s objektom pažnje poput: vježbi koncentracije, vizualizacije, korištenja tijela, glasa (pjevanje ili molitva) ili daha kao alata koji povlače osjetila prema unutra i umiruju um kako bi meditacija bila moguća.

Svjesno usmjeravanje pažnje na određeni objekt tehnike (npr. dah) povlači nas prema “unutra”, s objekta na subjekt ili ulogu promatrača. Kulminacijom korištene tehnike, događa se sjedinjenje s objektom pažnje (npr. dah) te istovremena transcendencija, odvajanje od objekta svijesti s kojim smo se prethodno poistovjetili (npr. neugodna emocija). Tada smo u stanju osvijestiti na koji nas način um uvodi u “zamke” koje nas drže podalje od mentalnog mira, a ego “drži” u iluziji, koja nas drži podalje od istinske slobode – često skrivene objektivnim iskustvom.

Daljnjom kulminacijom koncentracije i meditacije (svjesno ili nesvjesno) također otpuštamo i objekt tehnike (pažnje) koji nas je “držao” u meditaciji i stvaramo prostor za iskustvo jednostavnog bivanja, što možemo nazvati meditacijom bez objekta pažnje.

Dakle, moglo bi se reći da je krajnji cilj meditacije s objektom pažnje zapravo meditacija bez objekta pažnje.

Meditacija bez objekta pažnje

Meditacije s objektom pažnje mogu biti vrlo korisne, pogotovo na početku naše prakse meditacije. Međutim, svaki objekt pažnje kojeg koristimo da bi nas “držao” u meditaciji je samo jedan “dodatak” ili još jedna modifikacija čiste svijesti koja već jesmo, te kao takav s vremenom može postati prepreka na našem putu. Svijest ne zahtjeva nikakav dodatak da bi ostala u svom čistom, neutralnom stanju. Ono što je potrebno jest da promatrač uvidi svoju pravu prirodu, koja je u meditaciji sama po sebi. Istu svijest moguće je spoznati direktno, bez objekta pažnje.

Meditacija je svakako superiornija od inteligencije. Zemlja kao da meditira. Prostor između zemlje i neba kao da meditira. Isto tako, čini se da nebo meditira. Čini se da voda meditira. Čini se da planine meditiraju. Čini se da bogovi i ljudska bića također meditiraju.

Chandogya Upanishad 7.6.1.

Umjesto da se fokusiramo na objekt pažnje, poput daha, zvuka, glasa ili vizualizacije, u ovim meditacijama ne održavamo pažnju na objektu određene tehnike kako bismo umirili um, već um oslobađamo bilo kakvih pojmova, u isto vrijeme dozvoljavajući cijelom kompleksu tijelo-um da pruži siguran prostor za bilo kakav aspekt iskustva.

Ostavi ulazna i stražnja vrata otvorena. Neka misli dolaze i odlaze. Samo im nemoj posluživati čaj.

Shunryu Suzuki

Samospoznaja

Prosvjetljenje, Samadhi, oslobođenje, Mukti, sjedinjenje s Bogom, Yoga, Nirvana…Esencija samospoznaje je sadržana u raznim duhovnim tradicijama i religijama koje koriste svojevrsne metafore za objašnjavanje istog iskustva, a koje su u skladu s utjecajem njihove kulture i društva iz kojeg su proizašle. Bez obzira na vokabular i metaforu poruka je ista – čovjekov život nije sveden na puko fizičko iskustvo, niti ograničeno mislima, emocijama, odnosima i životnim pričama. Ukoliko se držimo uvjerenja da jest, teško ćemo pronaći istinsku sreću i mir.

Zbog društvenih uvjetovanja, te prirode funckioniranja uma i osjetila koja su podložna objektivnim iskustvima, cijeli život provodimo formirajući ego sturkturu, koja oblikuje misli i emocije, a koju potvrđujemo i održavamo vlastitim akcijama. Sve duhovne tradicije i religije nas pozivaju da se umjesto materijalnog fokusiramo na iskustvo samospoznaje – “duhovnog” znanja koje nadilazi školsko znanje analitičkog uma na koje smo navikli. Ovo iskustvo tiče se jedinstva s iskustvom bivanja u sadašnjem trenutku koji razlučuje implikacije analitičkog uma od čiste svijesti i ukazuje na ono “iznad” ili “iza” uma. Riječ je o iskustvu koje je najdostupnije tokom kontemplacije ili meditacije.

Sve što znamo je iskustvo posredovano kroz um, zato je važno da um spozna svoju suštinsku prirodu. Stoga, istraživanje prirode uma mora biti najviši pothvat u koji se bilo koji um može upustiti, a spoznaja njegove suštine ili prirode najviše znanje.

Rupert Spira

Esencija Samospoznaje jest prijedlog da postoji samo jedna, univerzalna svijest (u religijskim terminima – Bog), ali je filtrirana kroz ograničenja vlastitog uma, zbog čega se prikazuje kao mnogostruka. Cijela priroda jest aktivnost jedne svijesti koja poprima oblik kroz naše umove, preko kojih se prelama u prividno različite objekte. Sukladno tome, iako svi djelujemo kao individue, naše različitosti proizlaze iz istog izvora koja je čista, neutralna svijest; a sve što proživljavamo jest jedna od njenih ekspresija. Kada to spoznamo, više se ne poistovjećujemo s egom (“svojim”, niti se bavimo “tuđim”) jer shvaćamo da je ego iluzorna kreacija svijesti, a sve što nam se događa njena igra kroz koju spoznaje samu sebe.

Svijest se stalno vraća iluziji. Da se ne vraća, praznina ne bi mogla plesati.

Adyashanti

Ono što ostaje je sama svjesnost u svom neograničenom stanju. Nema više subjekta koji meditira, niti objekta meditacije. “Čovjek” je još uvijek svjestan, ali nema lokaliziranog objekta svjesnosti. Svjesnost je svjesna sebe. Svjesnost jednostavno jest. Mi jednostavno jesmo. Iako umu može djelovati apstraktno, ovo iskustvo je zapravo vrlo jednostavno, prirodno i dostupno svima. Rezultat je iskustvo istinskog mira i sreće te jedinstva sa cijelom kreacijom; bez obzira na “naše” životne okolnosti.

Kako izgleda sat meditacije Samospoznaje u Mayurveda Yoga Centru?

Satovi su bazirani na prethodno objašnjenoj meditaciji bez objekta pažnje s fokusom na iskustvo Samospoznaje.

Na ovim meditacijama možete ležati ili sjediti. Oči mogu biti zatvorene ili otvorene. Ipak, savjet je biti u nekom ugodnom položaju koji će održavati unutarnji interes i fokus na kontemplaciju, što se najbolje postiže zatvorenim očima. Polaznici slušaju vođenu meditaciju samo-ispitivanja koja se izmijenjuje s dužim ili kraćim stadijima tišine s ciljem samostalne kontemplacije i istraživanja vlastite suštinske prirode.

Umjesto da se fokusiramo na sadržaj iskustva (misli, emocije, senzacije ili objekt meditacije: dah, vizualizacija, mantra), fokus držimo na onome koji promatra i spoznaje sva ta iskustva, ili bolje rečeno, svijesti iz koje ta iskustva proizlaze i u koju se vraćaju.

U ovom istraživanju nema interesa za usavršavanjem određene tehnike ili razumijevanja sadržaja iskustva. Um se okreće u suprotnom smjeru – smjeru bez objekta – prema subjektu iskustva, prema spoznavatelju, a ne prema onome što spoznajemo. Riječ je o dubokom unutarnjem slušanju otvorena uma i srca kroz iskreni interes praktikanta da razumije, ali i živi ovu spoznaju u svakodnevnom životu.

Zvuči istovremeno apstraktno i jednostavno; i jest. Toliko je jednostavno da je za um gotovo zbunjujuće (i dosadno), a za ego vrlo zastrašujuće jer ne hranimo njegove obrasce. Ali, kako bismo spoznali svoju istinsku prirodu moramo prvo uvidjeti što zapravo nismo. Um putuje natrag kroz slojeve vlastitog iskustva, odbacujući sve što mu nije bitno – misli, slike, osjećaje, senzacije, percepcije – sve dok ne ostane samo njegova nesvodiva bit: iskustvo svjesnosti. To je naše suštinsko ja – iskustvo samospoznaje.

Nakon meditacije se otvara prostor za pitanja i odgovore. Ukoliko nema pitanja, ostajemo bivati u tišini, dok se ne pojavi pitanje (i odgovor).

Satovi su otvoreni za svih, bez obzira na prethodno iskustvo. Ovisno o polaznicima, meditacije će se održavati na hrvatskom i/ili engleskom jeziku. Satovi će biti snimljeni (samo učiteljica će biti snimana), te će se ovisno o prijavama satovi održavati istovremeno uživo i online.

*Ukoliko vas zanimaju meditacije s objektom pažnje, pročitajte više o Pranayama i Yoga Nidra satovima u rasporedu.