“Istina nije tamo negdje. Istina nije smještena ni u vjerske rituale ni u tajne doktrine, niti u guruov dodir ili blaženi osmijeh, niti u egzotična mjesta ili drevne hramove. Istina je doslovno jedino što postoji. Istina nije skrivena, ona je sveprisutna.” 

– Adyashanti

Jučer je bila Guru Purnima, dan kada odajemo počast našim Guruima ili učiteljima. Ovih se dana podsjećam svih svojih učitelja kojima sam neizmjerno zahvalna na inspiraciji i potpori koju su mi dali, da danas sve što jesam mogu dijeliti s vama. Hvala vam!

“Gu” na Sanskrtu znači “tama”, a “ru” se prevodi kao “svjetlost”, ili “rastjerati”. Dakle, Guru ili učitelj je rastjerivač tame, ili osoba koja znanjem (svijetlom) druge budi iz neznanja (tame). Neznanje, ili Avidya na Sanskrtu, se ne tiče školskog neznanja kakvog poznajemo na zapadu već duhovne zaslijepljenosti o esenciji života. 

Pogriješiti prolazno za vječno, nečisto za čisto, bolno za ugodno, i ne-jastvo za Jastvo je neznanje (Avidya). (PYS II.5)

Suprotno od Avidye jest Vidya (vid=vidjeti, znati, razumijeti), ili znanje u kojem smo svjesni esencije koju svi dijelimo. 

U svijetu Yoge, učitelj ili Guru se povezuje s osobom koja živi Yogu, na zapadu je to stanje često opisano kao “prosvijetljenje”, a u drevnim tekstovima kao jedinstvo ili stapanje individualne svijesti s onom univerzalnom. Ili u jogijskim terminima, Atman (individualna duša) postaje Brahman (univerzalna duša). Riječ je o evoluciji svijesti koja nema veze s intelektom ili mentalnim postignućem pojedinca – već s dubokom spoznajom u kojoj, u ovom slučaju učitelj, ne vidi druge odvojeno od Sebe. Iako, u ovom slučaju, riječ učitelj, učenik i “drugi”, bi trebalo potpuno izbaciti, ali riječi su ponekad korisne da nam pokažu ono što nismo.

Samorealizacija, samospoznaja, prosvijetljenje i slično, nije nešto dostupno isključivo učiteljima ili nama samo kada/ako smo uz učitelje. Učitelji su tu da nas oslobode okova ega, vezanosti za tijelo, osjetila, um i emocije. To ne znači da ćemo sve navedeno blokirati i izbaciti iz svog života, već da ćemo se s istim prestati identificirati i time osvijestiti bezuvjetan prostor u Sebi kojeg svi dijelimo i jesmo. Kada živimo s tog mjesta, razvijamo dublji odnos prema sebi i “drugima”; zapravo prema Životu samom.

Guru s aspekta Ayurvede

Vratimo se ponovo na etimologiji riječi Gu-ru, ovog puta više povezano s Ayurvedom. 

Svijetlo (“ru”) je u Ayuredi povezano s Agnijem (vatrom), energijom sunca koje transformira sve ispred sebe. Zagrijava, osvijetljava, daje život, ali isto tako spaljuje sve ispred sebe. Tama (“gu”) je u Ayurvedi (ili Samkhyi) povezana s Tamasom (tamom) koja je sastavni dio zemlje i vode, ili Kaphe. Tamas je obilježen letargijom i neaktivnošću, što često povezujemo s teškom Kaphom (zemlja + voda) u umu i tijelu koja spriječava ikakvu promjenu. 

Ovisno o našoj mentalnoj prirodi, tendencijama i životnim okolnostima, s nama će rezonirati određen učitelj ili znanje koje nas inspirira. Nije bitna tehnika/tradicija koju slijedimo, dokle god nismo u Avidyi (neznanju). 

Kada govorimo o ayurvedskoj psihologiji, mogli bismo reći da su istinski, “dobri” Gurui najčešće Pitta prirode s vrlo izraženom Sattvom (čistoća, mir, balanas) na mentalnom planu. Ako u je u našoj mentalnoj prirodi Tamas jak (tama), ako imamo tendenciju Kaphi (zemlja + voda) u tijelu, umu i emocijama, ili ako jednostavno prolazimo kroz neki mračan period života, moguće je da ćemo biti privućeni osobama suprotnih kvaliteta.

Primjerice, kod visokog Tamasa ili Kaphe, od velike pomoći nam može biti stabilan Pitta učitelj (vatra) koji ima sattvične kvalitete (čistoća, mir, balanas). Generalno, takvi su učitelji zapravo dobri za svih. Osim što će nam stimulirati tijelo, um i emocije dijeljenjem određenog znanja (koje bi nas trebalo istinski zanimati), dobar učitelj će nam osvijetliti put kako bismo kroz iskustvo sami uvidjeli svijetlo na kraju tunela, odnosno iz Avidye prešli u Vidyu.

Transformacija nakon susreta s Guruom/učiteljem

Iz mog iskustva, Guru je osoba koja se, u kontekstu onoga što dijeli s drugima, bez obzira na tradiciju iz koje dolazi, odvojila od ega do te mjere da u njenoj prisutnosti, jedino što osjećamo jest neizmjerno prihvaćanje koje nas vodi iza svih dualnosti. To je osoba koja je prihvatila svijetlo i tamu u svima do te mjere da dualnosti jednostavno nestaju i stapaju se u jedno. 

Oni vide svjetlost koju svi jesmo i dijelimo, toliko čisto i čvrsto stoje u tome, da u njihovoj blizini i mi počinjemo vidjeti svijetlo u sebi (i svima oko nas), najčešće u situacijama kada nam se čini da je to nemoguće. 

Riječ svjetlost ima lijepu konotaciju, poistovjećujemo ju sa čistoćom, lakoćom i osjećajem ugode. Međutim, sa istom svjetlošću postajemo svjesni svih onih mračnih strana strukture našeg ega, onog djela nas koji ne želi prihvatiti promjenu, koji se ne želi mijenjati, koji želi ostati u mraku, u zoni komfora (Kapha i Tamas).

Susret s Gurom ili učiteljem neće osvijetliti samo one ” dobre ” stvari u našem životu, gdje se nalaze naše skrivene snage, već sve one dijelove nas za koje se ego čvrsto drži, a koje nas drže u tami. Zato takvi susreti mogu pokrenuti velike transformacijske procese u kojima drastično počinjemo mijenjati sebe ili svoj život – ali zapravo ništa ne mijenjamo nego samo postajemo svjesni svega onoga što nismo. Ego struktura je ponukana Tapasom (određenom disciplinom koju “nalaže” učitelj) i na površinu izlazi sve ono što nismo. Takvi procesi su ponekad bolni, ali za neke nužni da bi mogli postati svjesni esencije života. Međutim, ukoliko smo svjesni Avidye (neznanja) kao zamke, bol može nestati u istom trenutku kada ju osvijestimo. Kada znamo da sve dolazi iz istog izvora, nas samih, ne postoji dobro i loše, sve se stapa u jedno.

Odnos Gurua/učitelja i učenika

Na “spiritualnom” putu, često se događa da se struktura našeg iluzornog ega kakvog znamo, zamijeni novom, u našim očima “boljom”, spiritualnom ego strukturom, koja nas i dalje drži u Avidyi (neznanju). Ponekad nesvjesno upadamo u dogmu i nove vezanosti za spiritualne prakse ili Gurue, koji bi nam trebale služiti da nas oslobode iluzija.

Predanost Guruima i njihovim tehnikama, arhetipovima ili božanstvima mogu nam poslužiti kao medij koji nas vodi do tog mjesta, ili nas podsjeća da ostanemo tamo, što je korisno i predivno. Međutim oni nisu nužni da bismo živjeli tu istinu jer mi sami po sebi to već jesmo. Iz mog iskustva, u odnosu Gurua i učenika ne bi trebalo biti hijerarhije. Naravno, postoji veliko poštovanje i zahvalnost prema učitelju, ali to je nešto drugačije, više kao odnos između dobrih prijatelja. Iako nam se može činiti da je Guru druga osoba, zapravo u njemu/njoj vidimo svoju refleksiju. Sve što ima Guru u sebi imamo i mi, a on/ona je tu samo da nas podsjeti na to duboko znanje. 

Ako vas je ovaj opis posjetio na nekoga (ne nužno spiritualnog učitelja) tko vam je pokazao svijetlo na vašem putu, zahvalite mu se ali se podsjetite da je najvažniji Guru kojeg imate u vama.

Kako bismo ostali u bliskom kontaktu s tim Guruom u sebi, za početak moramo dati dobru potporu tijelu koji je naš hram i omogućava bilo kakvo “spiritualno” iskustvo. Slijedeći ayurvedske preporuke, tijelo održavamo zdravim te kultiviramo stabilnost na mentalnom i emocionalnom planu. Tek tada možemo postati svjesni tog prostora u sebi gdje se nalazi vječna inspiracija, blaženstvo, mir i ljubav. Ako svakog dana svjesno provodimo barem malo vremena u tom prostoru, ili još bolje – idemo ka tome da svaki trenutak svog života živimo s tog mjesta, svi ljudi oko nas postaju naši Gurui. Zapravo, na neki način postajemo svjesni da je cijeli naš život naš Guru.

Guru Brahma, Guru Vishnu, Guru devo Maheshwara, Guru sakshat, param Brahma, tasmai shri guravay namah

Guru is verily the representative of Brahma, Vishnu and Shiva. He creates, sustains knowledge and destroys the weeds of ignorance. I salute such a Guru.