Recept: zdravi čokolino bez glutena

Ako volite čokolino, ili imate kod kuće nekog tko ga voli – možda vam se svidi ovaj recept za domaći čokolino bez glutena, od cjelovite “žitarice”, koja se zapravo više smatra sjemenkom.

Zobene pahuljice, mekinje ili griz mogu isto poslužiti kao dobra varijanta prilikom pripreme domaćeg “instant” čokolina, ali iz mog iskustva, iste namirnice nekim ljudima mogu uzrokovati nadutost. Iz tog razloga sam osmislila ovaj recept od heljde, koji većini ljudima odgovara, bez obzira na tip probave i konstituciju (ako se konzumira u umjerenim količinama).

Sastojci:

1/2 šalice heljde

1/2 šalice mlijeka po želji (*domaće mlijeko od lješnjaka)

1/2 ili 1 žlica kakaa (*sirovi kakao u prahu)

2 žlice zaslađivača po želji (*agava sirup ili šećer kokosova cvijeta)

*preporuke

Postupak:

  1. Namočiti heljdu preko noći, ili barem pola sata. Ovaj korak nije nužan, ali kada se namoči, heljda je lakše probavljiva i brže se skuha.
  2. Dobro isprati heljdu kroz sito, staviti kuhati u 1 čaši vode (omjer 1:2 – heljda:voda), na minimalnoj vatri, s poklopcem, bez miješanja 20 minuta.
  3. Nakon 20 minuta, maknuti s vatre, dodati ostale sastojke unutra, dobro promiješati, te djelomično usitniti štapnim mikserom, ili ručnom gnječilicom za krumpir, ako nemate štapni mikser. Blender i električni mikser neće funkcionirati jer će se heljda pretvoriti u puding, a mi želimo “čokolinastu” smjesu 🙂

Ako želite, možete dodati još mlijeka, zaslađivača, ili drugih sastojka po želji. Ako koristite kravlje mlijeko, svakako ga prvo skuhajte.

Recept za domaće mlijeko od lješnjaka, koji daje autentičan “čokolino okus”:

Sastojci:

1/3 šalice lješnjaka

1 čaša vode

Postupak:

  1. Namočiti lješnjake preko noći
  2. Ujutro procijediti vodu, te izmiksati lješnjake u blenderu s 1 čašom vode.

Ako ćete mlijeko koristiti u čokolinu, onda ga nije potrebno procijediti.

Dobar tek!

Prihvaćanje zime: Usmjerite svoj mikrokozmos uz pomoć Ayurvede

Ayurveda pridaje veliku važnost usklađivanju našeg svakodnevnog života s ritmom godišnjih doba. Posebna pažnja posvećuje se prijelazima između sezona, odnosno promjeni elemenata (vatra, voda, zemlja, zrak, eter) koji čine našu unutarnju i vanjsku stvarnost te svoj omjer prilagođavaju prirodnim ciklusima.

S prosincem polako prelazimo iz dominacije elemenata zraka i etera (jesen) u elemente zemlje i vode (zima). Iako su zrak i eter i dalje prisutni u našem podneblju, elementi zemlje i vode započinju svoju akumulaciju, pripremajući temelje za novu plodnost u proljeće. U Ayurvedi zemlja i voda zajedno simboliziraju stabilnost i održivost. Upravo sada imamo priliku osvijestiti što želimo “zalijevati” i njegovati ove zime, postavljajući temelje za buduće procese.

Kao i svi drugi elementi, zemlja i voda imaju svoje svjetlije i tamnije aspekte. Njihova harmonija može stvoriti plodnost i život, ali višak vode ili nedostatak sunca može rezultirati stagnacijom – metaforičkim “blatom”. Kada kombinacija zemlje i vode nije dovoljno stimulirana vatrom, zrakom ili eterom, može doći do inercije: nedostatka transformacije i osjećaja “zaglavljenosti” – fizičke, mentalne ili emocionalne.

Ako u svojoj psihofizičkoj konstituciji već prirodno imamo puno zemlje i vode, ovaj zimski period može dodatno naglasiti osjećaj težine ili povučenosti. Ipak, važno je prepoznati da je to dio prirodnog ciklusa. Sama svjesnost tog stanja pomaže nam razumjeti prirodu tih elemenata unutar nas i naučiti kako bolje surađivati s njima, umjesto da im se opiremo.

Zima nas poziva na usporavanje i introspekciju. Ona nam dopušta ulazak u tamu i privremenu inerciju, jer upravo iz tih dubina mogu proizaći autentične ideje, kreativnost i dugoročna održivost. No, važno je da ono što stvaramo proizlazi iz naše istine i bude podržano suradnjom svih elemenata – onih unutar nas i onih izvan nas.

Bitno je osvijestiti različita stanja u kojima se nalazimo, ali i preuzeti odgovornost za vlastiti život. Naš svakodnevni ritam odraz je odnosa između elemenata – kako u prirodi, tako i u nama.

Kada poznajemo svoju individualnu konstituciju i mentalnu prirodu, možemo kreirati rutinu koja je dovoljno stimulativna da nas pokrene, a istovremeno nas održava prizemljenima. Uspostavljanjem te ravnoteže inteligentno upravljamo svojim mikrokozmosom i živimo u skladu s ciklusima prirode – onima koji nas stalno podsjećaju da smo njezin sastavni dio.