
Ovaj tjedan smo dočekali zimu. Kao što sam već pisala, Ayurveda veliku pažnju daje usklađivanju naše svakodnevnice s godišnjim dobima. Posebnu pažnju pridaje prelasku iz jednog u drugo godišnje doba, odnosno izmjeni elemenata (vatra, voda, zemlja, zrak, eter) koji su sastavni dio svih nas, a svoj omjer mijenjaju razmjerno prirodi.
U prosincu polako prelazimo iz elementa zraka i etera (jesen), u element zemlje i vode (zima). Kao elementi godišnjih doba, zrak i eter su naravno i dalje jako prisutni na našem podneblju, ali elementi zemlje i vode započinju svoju akumulaciju kako bi mogli izroditi plodom, ili izaći na površinu u sljedećem ciklusu, u proljeće. Zemlja i voda u Ayurvedi zajedno simboliziraju održivost. Dakle, na nama je odluka što želimo “zalijevati” i kultivirati ove zime.
Kao i drugi elementi, zemlja i voda imaju svoje “dobre” i “loše” strane (iz perspektive našeg uma). Znamo da voda u kombinaciji sa zemljom može dati život, ali ako je previše vode, ili nema sunca, nastaje blato. Kada su zemlja i voda zajedno u kombinaciji i nisu dovoljno stimulirani od strane drugih elemenata (vatra, zrak, eter) – dolazi do intercije: nema transformacije, nema pomaka (na planu fizičkog, mentalnog ili emocionalnog) – osjećamo se zakočeno, ne možemo se pomaknuti, doslovno stojimo u blatu svojih obrazaca.
Ako inače imamo dosta elementa zemlje i vode u svojoj psihofizičkoj konstituciji, ovaj nas period može još dodatno “spustiti”. I to je sasvim u redu – ako to prepoznajemo u sebi dok čitamo ovaj tekst, znači da smo osvijestili još jedan dio Prirode, još jedan dio Sebe s kojim možemo naučiti surađivati i s kojim ćemo se lakše nositi u budućnosti.
Zima jest vrijeme kada treba malo usporiti, dopustiti si tamu i inerciju, jer ponekad samo iz takvih tama i dubina može izrasti nešto autentično i kreativno, ili nešto što će dugoročno biti održivo. Naravno, to mora proizaći iz naše istine, iz našeg srca; i osim što je u skladu s nama, kako bi bilo dugoročno, mora biti podržano drugim elementima koji međusobno surađuju i kreiraju naš mikrokozmos. Ono što je važno jest da si dopustimo svako stanje, osvijestimo te elemente u sebi, ali naposlijetku preuzmemo odgovornost za svoju svakodnevnicu, jer život je odnos – kako između elemenata u prirodi, tako i u nama.
Kada znamo koja je naša individualna konstitucija i mentalna priroda, lako možemo postaviti svoju rutinu na način da bude dovoljno stimulirajuća da se pokrenemo s mjesta (na svim aspektima života) , ali da i dalje ostanemo prizemljeni, inteligentno upravljajući svojim mikrokozmosom i pritom poštujući cikluse Prirode koji su sastavni dio nas.
