“Stabla su za mene uvijek bila najprodorniji pripovjedači. Poštujem ih u njihovom zajedništvu, u njihovim plemenima i obitelji. Još više ih poštujem kada stoje sami. Ali ne kao pustinjake koji su se izdvojili iz neke slabosti, već kao velike ljude koji se bore snagom svog života samo za jednu stvar: da sebe ispune prema vlastitim zakonima, da izgrade svoj vlastiti oblik, da zastupaju sebe. Njihove grane idu u visine, njihovo korjenje počiva u beskraju; ali oni se tu ne gube. Kad se stablo posječe i suncu pokaže svoju golu ranu, može se pročitati cijela njegova povijest u godovima njegovih godina, njegovih ožiljaka, sve borbe, sve patnje, sve bolesti, sva sreća i blagostanje stoje istinski zapisane, skučene godine i raskošne godine, preživljene oluje. Ništa nije svetije, ništa nije uzornije od lijepog, snažnog stabla.” Herman Hesse

Zimska jutarnja tišina, mir i spokoj veljače. Jedan pogled u ovaj hrast ispred studija je dovoljan da te uvede u tvoju nutrinu, uspori, umiri, utiša, pozove na zahvalnost, jednostavnost i prisutnost.

Nakon često uzburkanog siječnja, u veljači uvijek imam osjećaj da se sve nekako usporava, primiruje i stabilizira, dok lagano koračamo prema proljeću. Ali ima još do proljeća, a veljača i početak ožujka nam donose uzbuljive novosti u Mayurvedu koje ću najaviti u skorašnjem newsletteru:

Lijepa veljača svima,
Martina